pneumonijaPneumonija (Upala pluća)

 

 

NAZAD

 

 

 

Pneumonija je zapaljenje plućnog parenhima koje zahvata alveolne prostore i intersticijum (prostor između alveola) pluća. Ova bolest predstavlja najopasnije oboljenje respiratornog sistema i može biti uzrokovana različitim mikroorganizmima. Javlja se u svim starosnim dobima, a posebno kod osoba sa različitim hroničnim bolestima i oštećenjima obrambenog sistema. Pneumonija je najčešća i najteža, a vrlo često i smrtonosna bolest kod starijih ljudi.

Učestalost
Pneumonija je i danas čest uzrok smrtnosti, uprkos savremenoj antibiotskoj terapiji moćnog delovanja. U Velikoj Britaniji od upale pluća godišnje umre 60 000 osoba. Ova bolest odnosi 10 puta više života nego sve druge zarazne bolesti. U SAD-u pneumonija je među vodećim uzrocima smrti. U zemljama u razvoju infekcije donjih disajnih puteva najčešći su uzrok umiranja.  Osobe starije od 65 godina imaju povećani rizik od upale pluća. Kod starijih osoba postepeno slabe mehanizmi obrane od infekcija i često su izloženi hroničnim bolestima kao što su: hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB), bolesti srca, bubrega i jetre, ateroskleroza i dijabetes. Vrlo često u zimskim mesecima različite respiratorne infekcije i grip predhode pojavi upale pluća.

Uzrok nastanka
Pneumoniju mogu uzrokovati bakterije, virusi, gljivice, a može nastati i udisanjem (aspiracijom) prašine, hemijskih supstanci, hrane ili povraćenog sadržaja. Najčešći uzročnik je Streptococcus pneumoniae (pneumokok), slede Straphylococcus aureus, Haemophylus influenzae, Klebsiella pneumonia i drugi gram-negativni bacili, Legionella pneumophila, Mycoplasma pneumoniae, virus Influenzae A i B, Chlamydia psittaci, itd. Pulmolozi  pneumonije dele na . tipične-bakterijske i atipične.. Bakterijske pneumonije najčešće uzrokuju sledeće bakterije: pneumokok, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis. Atipične pneumonije uzrokuju bakterije kao Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae, Legionella, ali i respiratorni virus i one zahtevaju drugačiji terapijski pristup u odnosu na bakterijske(tipične) pneumonije..

Klinička slika
Kao i većina infektivnih oboljenja i pneumonija se karakteriće prisustvom nespecifičnih i specifičnih simptoma. Opšti simptomi(nespecifični) u pneumoniji slični su kao kod infekcija uopšte, a to su groznica, gubitak apetita, znojenje, drhtavica, bolovi u mišićima i zglobovima i glavobolja. Kod nekih bolesnika postoje anamnezni podaci o neposredno preboleloj infekciji gornjih disajnih puteva, obično virusnog porekla. Kod infekcija izazvanih pneumokokom ili stafilokokom teška slika bolesti može se razviti u toku nekoliko sati, dok je kod pneumonije prouzrokovane mikoplazmom razvoj produžen na dve do tri nedelje. Poremećaj svesti i konfuznost prate pneumonije izazvane najčešće psitakozom. Respiratomi simptomi variraju, i zavise od imunog sistema osobe i težine bolesti. Kašalj se javlja kod skoro svih obolelih, nedostatak vazduha oseća više od dve trećine, pleuralni bol oko 60%, iskašljava više od polovine. U početku bolesti ispljuvak je oskudan ili ga nema, a u daljem toku bolesti postaje gnojav. Visoka temperatura i drhtavica česti su kod mladih osoba s pneumokoknom pneumonijom, od kojih trećina ima herpes na usnama. Atipične pneumonije, počinju sporije sa lakšom kliničkom slikom, u odnosu na bakterijske, jer se klinički simptomi razvijaju postupno. Temperatura raste postepeno i može bitim izuzetno visoka, ali je izuzetno retko praćena drhtavicom. Prisutni su i opšti simptomi, poput,  glavobolje, bola u mišićima i zglobovima, opšte slabosti i umora. Kašalj se obično zapaža nakon 3 do 4 dana, i uglavnom je suv i iritabilan, bez mogućnosti iskašljavanja. Zbog nekarakterističnih simptoma dijagnoza se postavlja kasnije nego u bakterijskim pneumonijama, često tek nakon rendgenskog snimanja pluća.   

Dijagnoza
Dijagnoza pmeumonije se postavlja nakon kliničkog pregleda, na osnovu simptomatologije i fizičkog nalaza. Osim toga lekar će zatražiti rengenski snimak pluća i srca, a serološka ispitivanja će pokazati povišen broj leukocita(belih krvnih zrnaca) i uvećanu sedimentaciju, što je jasan dokaz da se u organizmu odvija zapaljenski proces uzrokovan infektivnim agensom. Auskultativnim nalazom primećuje se pucketanje i penušav šum, karakterističan za postojanje tečnosti u alveolarnom prostoru. Analizom sputuma(ispljuvka) moguće je izolovati uzročnika infekcije i na osnovu toga propisati adekvatnu terapiju.

Lečenje

Javite nam se hitno!


 Prognoza
Prognoza zavisi od više faktora. Pre svega od imunog stanja organizma bolesne osobe, starosne dobi, uzročnika, težine bolesti i prisutnosti nekih drugih hroničnih bolesti. Zato je neophodno da se starije osobe zdravo hrane, odmaraju i vode računa o opštem zdravlju, a da se i na prvu pojavu simptoma obrate lekaru. Važan faktor u prevenciji je i pravovremena vakcinacija. Posebno tešku kliničku sliku imaju pušači zbog već kompromitovane plućne ventilacije, stoga se preporučuje prestanak pušenja kod ovih bolesnika.